Ivaniševićeva strategija za Blekića i Hrkača

bhdani / 13.07.2012

Koordinaciona grupa za izradu strategije razvoja finansijskih tržišta završila je sa radom i pripremila dokument pod nazivom finalni nacrt „Strategija razvoja finansijskih tržišta u Federaciji BIH za period 2012-2021. godina“. To je dokument o kojem su Dani već pisali kao pripremi za pljačku ono malo zdrave privrede što je ostalo u FBIH.

Zadnje poglavlje Strategije govori o Investicionim fondovima i omogućavanju da promjene oblike. Pretvaranje trenutnih zatvorenih fondova u otvorene, bez korektiva koji bi onemogućili Aleksandra Hrkača da podnese zahtjev za otkupom svojih udjela, dovodi do sloma tržišta u FBIH i višemilionske dobiti za Hrkača. Osim promjene oblika fondova, SDP-ov guru za finansije Marin Ivanišević ispunio je još jednu želju Aleksandra Hrkača. Pod tačkom d. Stoji: „Omogućavanje investicionim fondovima da se mogu zaduživati kod finansijskih institucija za kupovinu vrijednosnih papira“. Posmatrano sa strane, ta tačka je nepotrebna, jer niti će koja banka dati kredit za kupovinu dionica, niti će kojem fondu pasti na pamet da uzme kredit da bi investirao na ovakvo tržište u krizi. Jedini koji ima koristi je, opet, Aleksandar Hrkač. Dva fonda koji su pod njegovom kontrolom natjerati će da uzmu kredite u Lihtenštajnu, novac koji je iz Crne Gore plasira Hrkač, kolateral za kredite u ovom slučaju dionice procjenjuje opet Hrkač. U praksi to može izgledati ovako, fond založi 200.000 dionica Bosnalijeka trenutne tržišne vrijednosti od oko 2.300.000 KM, na tu vrijednost u Lihtenštajnu se odobrava kredit od 575.000 KM. Obzirom da je veoma vjerovatno da će ulaganje biti u dionice tipa Elektro grupe Jajce koje je nemoguće prodati, fond neće moći plaćati anuitete pa će banka biti „prisiljena“ da prodaje dionice koje su u zalogu. Kada ih bude prodavala po cijeni od cca. 5 KM tu je Hrkač da ih kupi u vlastito ime.

A koliko grupacija „biznismena“ okupljenih oko SBB-a (Zijad Blekić, Veselin Barović i Aleksandar Hrkač) vodi računa o malim dioničarima najbolje pokazuje primjer crnogorskog fonda Eurofond. Fond koji je pod kontrolom Veselina Barovića 2009. godine prodaje dionice Elektroprivrede Crne Gore italijanskom investitoru koji ulazi u vlasništvo Elektroprivrede. Novac koji su dobili od prodaje, više od 10 miliona eura, Fond ulaže u BiH i obavještava svoje dioničare da su uložili novac u Elektroprivredu BiH. Neko od 16.000 malih dioničara Eurofonda je, naravno, provjerio trgovanje sa dionicama Elektroprivrede BiH, ustanovio da toliki prometi nisu zabilježeni ni za par godina i podnio prijavu protiv nadležnih u fondu. Komisija za vrijednosne papire Crne Gore je sprovela istragu i zaključila da je Eurofond spomenutih 10 miliona eura investirao u Elektro grupu i Zadrugar, obje firme iz Jajca i firme u vlasništvu Aleksandra Hrkača. 50 posto dionica Elektro grupe, firme koju je osnovao za 1 milion KM i koja ni ne radi, Hrkač je prodao Baroviću za 18 miliona KM. Naravno tih 18 miliona je bio novac od 16.000 dioničara, tek nakon prodaje dionica je postao njihov novac. Osim ovoga Komisija je zaključila da Barović i Hrkač nisu povezana lica, pa tako i transakcija nije kriminal, nema veze što su Blekić i Barović suvlasnici 10-tak firmi u Crnoj Gori, nema veze što je direktor Blekićevog i Radončićevog fonda član Nadzornog odbora Eurofonda, nema veze što Hrkač ne radi ništa bez odobrenja Blekića, bitno je samo da Hrkač i Barović nisu braća, pa drugačije se prezivaju.

Vjerovatno i u Komisiji Crne Gore postoje veze po kumstvima kao u našoj između Zijada Blekića i predsjednika komisije Hasana Ćelama.

Da se vratimo na našu priču o „Strategiji“: predstavnici fondova, koji su bili uključeni u izradu, pokušali su diskretno sugerirati Ivaniševiću do čega dva sporna člana mogu dovesti, ali su bili ignorirani. Kada su ostali predstavnici fondova pokušali doći do Ivaniševića, kako bi mu objasnili da će takav zakon uništiti tržište kapitala u FBIH, dobili su poruku: „Ne moraju dolaziti, biće kako ja hoću“. U toku pravljenja nacrta fondovima se obratio premijer FBIH Nermin Nikšić sa molbom za pomoć pri pokušaju postavljanja novog nadzornog odbora u Bosnalijeku, kako bi se stalo u kraj kriminalu u toj firmi koji provodi direktor Arslanagić. Niko nije smogao snage da otvoreno kaže premijeru da njegova stranka i samozvani ministar finansija Marin Ivanišević prave zakon koji će dozvoliti nekolicini ljudi da unište i opljačkaju njihovu granu privrede. Oni dobronamjerni, a možda i neupućeni su prokomentarisali da „Premijer vjerovatno i ne zna šta Marin radi, pa zar bi nas zvao da zna?“.

Ishod glasanja nakon Četvrte skupštine Bosnalijeka je poznat. (A.Ž.)