Oznaka: akif agić

Akif Agić, građevinski inspektor u SBK-u: Državni službenici u mreži su korupcije

Oslobodjenje / 22.08.2010

Dok se cijela država, predstavnici svih političkih partija kunu u borbu protiv korupcije, naš sagovornik je jedan od rijetkih koji je uradio nešto na suzbijanju ove pošasti zbog koje smo prikovani na evropsko dno. Bez ikakvog uvijanja, Akif Agić govori o borbi pojedinca protiv moćne paradržavne organizacije koja je svoje pipke pružila i u vladu, inspektorat, tužiteljstvo, berzovne mešetare i medije

• Gospodine Agiću, možete li reći šta se trenutno dešava na gradilištu MHE Voljevac na Vrbasu kod Gornjeg Vakufa?

- Gradilište nije aktivno, ono je zatvoreno i ne izvode se nikakvi radovi. Investitor Elektrogrupa je predala zahtjev u moje ministarstvo za pribavljanje dokumentacije, u odjel koji vodi gospođa Lejla Saklić (pomoćnica ministra prostornog uređenja SBK-a, op. F. B).

Moja borba traje više od deset mjeseci. Investitor je u cijelosti priznao krivicu, da su radili nezakonito i to ne sami nego uz pomoć drugih državnih službenika i političara koji su pokušali nezakonitosti prikriti. Sada ovaj investitor postupa sukladno postojećim zakonima, pribavljaju urbanističku saglasnost nakon čega će tražiti građevinsku dozvolu, najaviti radilište i početak radova, što znači da su dosadašnjim aktivnostima počinili krivično djelo jer nisu imali nijedan pravosnažan papir.

Primljen mito

• Ko je za to kriv?

- Prije svih, kriva je administracija, odnosno službenici Vlade SBK-a i, svakako, investitor. Na ovom primjeru, Elektrogrupa nezakonit graditelj sa više krivičnih djela, pomoć je svesrdno imala od Vlade SBK-a koja nije ništa uradila osim što je mene ometala u poslu. Napominjem da sam i njima, kao i Tužilaštvu SBK-a, federalnom MUP-u, SIPA proslijedio desetine dopisa o očiglednom slučaju primanja mita. Premijer Vlade Salko Selman i ministar prostornog uređenja Anto Lozančić nisu ni pokušali da mi pomognu, ali mi je jasno stavljeno do znanja od Lejle Saklić da za aktivnosti koje provodim, najmanje mogu izgubiti posao. A upućivane su i druge prijetnje, kako meni, tako i mojoj porodici.

• I šta sada?

- Moj posao je završen u cijelosti. Zatvorio sam bespravno gradilište, dostavio nepobitne dokaze Tužilaštvu koje dosad nije postupilo onako kako propisuje Krivični zakon FBiH, što znači da u ovom predmetu su obavezni i moraju postupiti i podignuti krivične prijave i pozvati na odgovornost: investitora, koji se nalazi na panou radilišta, stvarnog investitora, koji je meni još nepoznat, te ostale službenike državne i nosioce vlasti koji su bili dužni po zakonu spriječiti krivično djelo, a nisu ništa učinili, nego su im još i pomagali i postali saučesnici, konkretno – Vlada SBK-a koja je na 65. sjednici donijela nezakonitu odluku o prenosu koncesije, odnosi se na Lejlu Saklić, koja je na sve moguće načine prikrivala to krivično djelo i ometala ostale državne službenike da to isto krivično djelo zaustave. Odgovornost snose i drugi državni službenici i inspektori koji su znali za to krivično djelo koje je u toku, a nisu smjeli ili htjeli poduzeti sve zbog političke moći investitora, mislim na federalne inspektore – vodoprivrede Kemala Karića, i ekologije Azru Gracić, jer se krivično tiče onečišćenja rijeke Vrbas. Tu je i njihov šef Ibrahim Tirak koji nije ni u kom pogledu dao podršku za sprečavanje protuzakonite aktivnosti. Svi dolje navedeni su svjesno radili protuzakonite aktivnosti čime bi se stekla milionska korist investitoru, a sve na protuzakonit način. Uostalom, pitajte Tirka zašto nije odgovorio na pitanje federalnog zastupnika Zukana Heleza, koji je tražio da mu Federalna uprava za inspekcije poslove dostavi zvaničnu informaciju o ovom slučaju. I nikad ništa!

Cijela firma milion, pola firme 15 miliona?!

Oslobodjenje / 10.05.2010

Krajnje bizaran slučaj manihacija u SBK-u se nastavlja: Nakon što su potvrđeni svi navodi inspektora Agića, umjesto nagrade za dobro obavljeni posao, državni službenik pod konstantnim prijetnjama. Otkrivamo i zašto

Građevinski inspektor Srednjobosanskog kantona Akif Agić poslao je pismo svim zastupnicima u Skupštini SBK-a. Pismom je poslanike u Skupštini obavijestio o slučaju mini hidroelektrane Voljevac zbog koje, kako Agić kaže, trpi nevjerovatne pritiske koji za cilj imaju njegovo uklanjanje sa posla koji radi.

“I to je dobro dok ne krenu da me ubiju”, kazao je jučer Agić i potvrdio da je predstavnike najviše zakonodavne vlasti ovog kantona obavijestio o krivičnim djelima zbog kojih mu se prijeti otkazom.

Brojne nepravilnosti

Slučaj je krajnje bizaran: Agić je u oktobru prošle godine utvrdio kako Elektrogrupa iz Jajca nema svu potrebnu dokumentaciju za gradnju MHE Voljevac. Njegovo rješenje nadležni u Ministarstvu prostornog uređenja, obnove i povratka nisu željeli pečatom ovjeriti. Agić je slučaj prijavio policiji i tužiteljstvu, a u isto vrijeme je dobio i disciplinsku prijavu. Njegovi nadležni, ministar Anto Lozančić i pomoćnica ministra Lejla Salkić uvjeravali su nas da Agić nije imao pravo da “istražuje” MHE Voljevac, jer urbanističku saglasnost i građevinsku dozvolu izdaje Općina, što je na kraju demantovano upravo dopisom koji je potpisao ministar Lozančić lično! Pomoćnik općinskog načelnika Gornjeg Vakufa Branko Šain potpisao je saglasnost iz 2005. Ferbosu, firmi koja je preimenovana u Elektrogrupu 2009. I toj firmi je saglasnost potpisao Branko Šain, iako po Zakonu o građenju SBK-a, koji je stupio na snagu 2005, ta je nadležnost na – Kantonu. Pritom, vodoprivredne i ekološke saglasnosti, kaže zakon, izdaje Federacija. Dalje, čak i kada bi Općina mogla da izdaje saglasnosti, ovdje je napravljena ključna greška jer zabilježena snaga MHE nije ista u prvom i drugom rješenju, što je uvjet da se urbanistička saglasnost i građevinska dozvola odobre! U rješenju iz 2005. snaga MHE iznosi 1.556 kW, dok u rješenju iz februara 2010. (šest mjeseci nakon što su počeli radovi!) snaga iznosi 950 kW godišnje.

No, tu nije kraj: Po koncesionom ugovoru koji je direktor Ferbosa Jasmin Zjajo potpisao sa Ministarstvom šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede SBK-a  2005, MHE Voljevac ima snagu od 650 kW godišnje?! Vlada je na 65. sjednici održanoj 5. novembra 2009. jednoglasno podržala prebacivanje koncesije sa Ferbosa na Elektrogrupu. Baš nas zanima kolika je snaga MHE tada “zabilježena”: 650 kW, 950 kW ili 1.560 mW?

Nadalje, u aneksu 1 Ugovora o koncesiji 13. marta 2007. izmijenjen je datum puštanja u rad i utvrđeno je da je to 36 mjeseci, odnosno tri godine od tog dana. Rok je, dakle, istekao 13. marta ove godine.

Traže se čvrsti dokazi o Barovićevim vezama

Vijesti / 05.05.2010

KOMISIJA ZA HARTIJE OD VRIJEDNOSTI U BIH ISTRAŽUJE TRANSAKCIJE EUROFONDA

Predstavnici Komisije za hartije od vrijednosti Crne Gore prošle sedmice su boravili u Bosni i Hercegovini, u potrazi za dokazima o berzanskim transakcijama Eurofonda obavljenim na Sarajevskoj berzi sredinom prošle godine i poslovnim poduhvatima tog fonda, potvrđeno je juče “Vijestima” iz nekoliko izvora.

Prema informacijama “Vijesti” u Sarajevo je tim povodom putovala Azra Šehović, član KHOV-a, zadužena za nadzor i kontrolu rada fondova.

U KHOV-u juče, međutim, nijesu bili raspoloženi za zvanične izjave o rezultatima najnovije posjete. Iz ove institucije nedavno su najavili privođenje kraju desetomjesečne istrage o nizu transakcija koje je Eurofond obavio na crnogorskom i bosanskom berzanskom tržištu i tržištima nekretnina sredinom i u drugoj polovini prošle godine.

- U Bosni se, takođe, vodi istraga – bilo je sve što saopšteno iz KHOV-a.

Prema saznanjima “Vijesti” i u KHOV-u su podijeljena mišljanja u vezi sa spornim transakcijama Eurofonda. Izvor “Vijesti” tvrdi da će u narednom periodu predstavnici KHOV-a pokušati da pribave čvrste dokaze o povezanosti lica i firmi koji su obavili niz transakcija na štetu manjinskih akcionara Eurofonda ili će jednostavno odustati od čitavog slučaja budući da su konačna rješenja KHOV-a, do sada, u nekoliko navrata već obarana pred domaćim sudovima.

Eurofond je za kupovinu akcija i nekretnina prošle godine potrošio čak 22,3 miliona eura, a najveći dio novca prometovan je, kako se sumnja, između nekoliko povezanih firmi i lica, a na štetu najvećeg broja manjinskih akcionara fonda kojih je ukupno oko 15 hiljada.

U transakcijama u kojima se sumnja da je Eurofond kupovao akcije po naduvanim cijenama, učestvovalo je više firmi iz Crne Gore i BIH.

Eurofond kontroliše biznismen Veselin Barović, zajedno sa direktorom kompanije Euroinvest koja upravlja fondom Boišom Šotrom (porijeklom iz BiH) i bosanskim partnerom Zijadom Blekićem. Barović i partneri su jedan dio novca od prodaje svojih akcija Eurofondu, iskoristili za vraćanje kredita crnogorskim bankama.

U transakcijama, koje su privukle pažnju javnosti, ali regulatora u Crnoj Gori i BiH, pojavljuju se sljedeće firme: Elektrogrupa iz Jajca, Zadrugar takođe iz Jajca, crnogorske firme Fleš, Akcija, Komersa, Fjord, Mimoza…, koje kontroliše pomenuta grupa ljudi.
Uz njih, pojavljivale su se i firme Solana, Izbor Bar, Bjelasica rada čiji je vlasnik Eurofond, a iza kojeg opet stoje Barović sa partnerima. Ista družina povezanih lica se nalazi i u upravama tih firmi.

Polovina navedenog iznosa prošlogodišnjih investicija “uložena” je u dvije firme sa sjedištem u Jajcu u BiH. Ostatak je utrošen za kupovinu akcija i nekretnina u Crnoj Gori, sumnja se, takođe, od povezanih lica.

Već u prvoj polovini juna 2009. Eurofond je učestvovao u nekoliko transakcija na berzi koje su ostavile sumnju da povezana lica sa ovim fondom, preko svojih privatnih firmi, izvlače novac iz fonda tako što mu po visokim cijenama prodaju akcije i ostvaruju korist na štetu akcionara fonda.

Povod za kontrolu poslovanja Eurofonda, a potom i istragu KHOV-a koja je počela početkom juna prošle godine, bila je kupoprodaja akcija HTP Mimoza vrijedna 320.000 eura. Eurofond je na Montenegroberzi kupio oko 0,6 odsto akcija Mimoze od kompanije Komersa, čiji je vlasnik Barović, po cijeni od 15,29 eura u takozvanoj blok transakciji, a ta cijena je bila skoro četiri puta viša od tržišne koja se kretala oko četiri eura. Barović se ovdje javlja kao vlasnik Komerse, akcionar Mimoze i Eurofonda i član Odbora direktora Euroinvesta, društva za upravljanje Eurofondom.

Dan nakon trgovine akcijama Mimoze, nakon koje je i formalno otvorena istraga, Eurofond je u blok trgovini kupio nešto više od 44 hiljade akcija Elektroprivrede Crne Gore po cijeni od sedam eura, iako se u tom trenutku na berzi sva tražena količina akcija mogla kupiti po cijenama između 5,8 i 6,1 euro. I ova transakcija je na tržištu izazvala velike sumnje među malim akcionarima, brokerima i individualnim investitorima.

Takođe, Eurofond je od povezane firme kupio oko 10.000 akcija Bjelasica rade po cijeni od 25 eura, iako je posljednja cijena kojom se trgovalo bila skoro pet puta niža. Ipak, u ovoj transakciji Eurofond je kupio sve akcije koje su u sistemu obje crnogorske berze bile jeftinije od 25 eura.

Strah manjinskih akcionara Eurofonda da će biti nastavljena praksa trgovine akcijama po visokim cijenama sa povezanim licima bila je opravdana jer su tek krajem 2009. i početkom ove godine saznali pravu istinu o poslovnim kombinacijama u BiH.

Najveća pojedinačna “investicija” Eurofonda prošle godine bila je kupovina 44.500 akcija novoosnovane firme Elektrogrupa DD iz Jajca, za 8,83 miliona eura. Za 2,1 milion kupljene su i akcije poljoprivredno-stočarske firme Zadrugar DD, takođe iz Jajca.

Sredinom septembra prošle godine iz menadžmenta Eurofonda “Vijestima” je saopšteno da su novac uložili u Elektroprivredu BiH. Ispostavilo se, međutim, da to nije bilo tačno.

Podaci o “investiranju” u firme iz Jajca ne mogu se naći u zvaničnim izvještajima o portfelju Eurofonda koji su dostupni javnosti, jer su ta “ulaganja” nalaze pod stavkom “ostale hartije od vrijednosti”.

Eurofond je stekao ukupno 42,68 odsto vlasništva Elektrogrupe Jajce i 20 odsto akcija Zadrugara. Do tih informacija ne može se doći lako ni na Sarajevskoj berzi, jer je vlasništvo Eurofonda u ovim kompanijama sakriveno iza kastodi računa Hipo alpe adria banke iz Mostara.

Tokom poslovne 2009. menadžeri kompanije Euroinvest, koja upravlja Eurofondom, dobili su 2,2 miliona provizije, kao naknade za upravljanje tim fondom.

Voljevac na Vrbasu kao Skadar na Bojani

Izgradnja mini hidroelektrane „Voljevac” u Gornjem Vakufu u Bosni i Hercegovini predmet je kontrole i federalne urbanističke i građevinske inspekcije već nekoliko mjeseci u toj zemlji.

Upravo u tom na gradu na rijeci Vrbas hidrocentralu je trebalo da gradi kompanija Elektrogrupa DD Jajce u kojoj je Eurofond uložio više od osam miliona eura prošle godine stičući na taj način skoro polovinu vlasništva.

Hrabri građevinski inspektor Akif Agić zatvorio je gradilište Eurofondove firme jer, kako tvrdi, nije posjedovala potrebne urbanističke i građevinske dozvole, a bosanski mediji se već mjesecima bave tom aferom.

Iz Eurofonda se nijesu javno obraćali tim povodom niti komentarisali ozbiljne optužbe iako su čelnici tog fonda zbog toga nedavno putovali u Bosnu.