Oznaka: eurofond

Prva banka tuži Eurofond jer nije vratio tuđi kredit

vijesti.me / 17.01.2013.
Milo Đukanović i Veselin Barović

foto: Boris Pejović

Poslije tužbe Eurofonda protiv Prve banke kojom se traži povraćaj 1,56 miliona eura novca, uslijedila je pred Privrednim sudom kontratužba banke Mila i Aca Đukanović

U Privrednom sudu juče su u parnici koja se vodi po tužbi Prve banke protiv Eurofonda, u svojstvu svjedoka dali izjave bivši i sadašnji činovnici banke Predrag Drecun (sada direktor First Financial bank), Niko Nikčević i Avdo Muratović,kao i direktor Eurofonda Boiša Šotra.Zbog navodno neuručenih poziva Drecun, Nikčević i Muratović, u više navrata do sada, nijesu se pojavljivali kao svjedoci odbrane u parnici pred Osnovnim sudom, gdje je Eurofond tužbom ustao protiv Prve banke, zato što im je, prije dvije godine, banka pod čudnim okolnostima skinula novac sa računa.

Poslije tužbe Eurofonda protiv Prve banke kojom se traži povraćaj 1,56 miliona eura novca (sa kamatama dug je danas 1,8 miliona), uslijedila je pred Privrednim sudom kontratužba banke Mila i Aca Đukanovića zbog neispunjenja Protokola potpisanog 2. septembra 2009. godine sa Eurofondom, kojim je bio predviđen povratak kredita za više fizičkih lica kojima je ovaj fond bio žirant.

Kome je Eurofond bio žirant

 

Poslije prodaje akcija Elektroprivrede Crne Gore iz portfelja Eurofonda u septembru 2009. Eurofond je ispunio prve tri tačke protokola i vratio kreditne obaveze Gorana Kažića, Rada Živkovića i izvjesnog Živanovića, na način što je otkupio od banke nekretnine, položene kao sredstvo obezbjeđenja njihovih kredita.Problem je, međutim, nastao što Eurofond nije izmirio kreditne obaveze za još tri fizička lica Veselina Barovića (akcionara Eurofonda), Miloša Drizića i Rajka Mihovića, koji su se zadužili u Prvoj, kupili plac na primorju, ali kredit nijesu vratili.Prema zapisniku sa jučerašnje rasprave u Privrednom sudu, u koji su “Vijesti” imale uvid, Drecun je rekao da je za direktora te banke imenovan u avgustu, neposredno prije zaključenja protokola sa Eurofondom, te da je njegovom zaključenju prethodio sastanak Nika Nikčevića, (direktora za kredite privredi i stanovništvu) sa tuženim fondom, Veselinom Barovićem i drugim licima povezanim sa Eurofondom i Barovićem.“Na tom sastanku je postignut dogovor na koji način da se izmire kreditne obaveze prema Prvoj banci koje su iznosile oko 20 miliona eura”, objasnio je Drecun. Prema njegovim riječima, tačkom 4 protokola bilo je definisano da se ostatak duga od 5,68 miliona eura uplati na način što će Eurofond platiti banci 1,6 miliona eura a kreditnim zaduženjem od oko 4,1 milion eura isplatiti ostatak duga.Vezano za realizaciju predmetnog protokola 31. decembra 2009. Drecun je obavio razgovor sa Barovićem koji mu je tom prilikom rekao da nije saglasan da se tačka 4 protokola realizuje na način kako je to definisano jer je smatrao da ove tačke protokola treba preciznije definisati uz nove uslove.Nakon toga, kako je Drecun dalje dodao, nije uspio “da stupi u kontakt sa Barovićem budući da mu se nije javljao na telefonske pozive”.“Pokušao sam da realizaciju protokola dogovorim sa Šotrom koji mi je u međusobnoj komunikaciji rekao da nije ovlašćen da izvrši obaveze preuzete protokolom”, istakao je Drecun.

Da li je Prva mogla da daje kredite

 

Advokat Eurofonda Milan Vujošević pitao je Drecuna da se izjasni da li je Prva banka sa računa Eurofonda izvršila prenos oko 1,5 milion eura, a on mu je odgovorio “da je pravna služba tužioca upozorila kreditni sektor nakon dužeg protoka vremena od zaključenja protokola, da se navedena sredstva rezervišu kao obezbjeđenje realizacije protokola”.Vujošević je pitao Drecuna i da li je Prva banka 2. septembra 2009. kada je zaključen protokol, a imajući u vidi mjere Centralne banke prema toj finansijskoj instituciji, “bila u mogućnosti da odobri kredit na koji se obavezala protokolom”.Drecun je odgovorio da su u to vrijeme bile na snazi mjere CBCG kojima je bilo zabranjeno davanje novih kredita, dok “refinansiranje i reprogramiranje, što je konkretni slučaj, nije bilo zabranjeno”.Advokat Eurofonda pitao je svjedoka Nika Nikčevića da li je Prva banka samoinicajativno preuzela sredstva Eurofonda definisana tačkom 4a Protokola, a tek onda ponudila tuženom kredit iz tačke 4b protokola? Nikčević je odgovorio da je kredit odobren “odmah nakon što je bord direktora o tome donio odluku i da je u momentu preuzimanja novca Eurofonda kredit bio u funkciji”.Direktor Eurofonda Boiša Šotra kazao je pred sudom da do potpune realizacije protokola nije došlo, a posebno u dijelu odobravanja kredita Eurofondu, budući da su u tom periodu bile na snazi mjere CBCG prema Prvoj banci, shodno kojim tužilac nije bio ovlašćen da odobrava kredite.“S toga smatram da je tužilac, iako Eurofondu nije odobrio kredit, nezakonito prenio sredstva sa njegovog deviznog računa u iznosu od oko 1,6 miliona eura, a prenos ovih sredstava je izvršio nakon roka od dvije godine od potpisivanja protokola i nakon dospijeća obaveza od strane Poreske uprave koje je imao Eurofond”, naveo je Šotra.On smatra da je Prva banka nezakonito prenijela sredstva Eurofonda zbog čega je pred sudom pokrenut postupak radi njihovog povraćaja.Šotra je kazao da ga je Petrašin Kasalica, službenik Prve banke nakon protoka dvije godine od zaključenja protokola, i nakon što je Prva banka uzela novac sa računa Eurofonda, pozvao da potpiše Ugovor o kreditu, što direktor Eurofonda nije prihvatio. Kasalica je u tom periodu bio rukovodilac pravne službe Prve banke, zbog čega je sutkinja Popović uvažila zahtjev advokatice Prve banke Ksenije Franović, odložila ročište i najavila saslušanje Kasalice, u svojstvu svjedoka, za 13. februara.

Krivične prijave još čekaju na tužioca

 

 Iz Eurofonda optužuju Prvu banku, koju kontrolišu braća biznismen i novi/stari premijer, da nije postupila prema izvršnom nalogu CBCG i zaključku Poreske uprave (PU) i dozvolila ovom fondu da prije dvije godine plati poresku obavezu.Prema zaključku Poreske uprave, radi se o iznosu od 1,08 miliona eura. Zbog neplaćanja poreske obaveze 2010. godine, dug Eurofonda Poreskoj upravi se svake godine povećava, a za to iz fonda direktno optužuju Prvu banku i monetarne vlasti koje su se proglasile nenadležnim da riješe njihov problem. Eurofond je prije nekoliko mjeseci podnio Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu zbog “zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi” protiv bivšeg izvršnog direktora Prve banke Predraga Drecuna, službenika te banke Milorada Pavleka i bivšeg guvernera Centralne banke (CBCG) Radoja Žugića, koji je u međuvremenu postao ministar finansija.

Ivaniševićeva strategija za Blekića i Hrkača

bhdani / 13.07.2012

Koordinaciona grupa za izradu strategije razvoja finansijskih tržišta završila je sa radom i pripremila dokument pod nazivom finalni nacrt „Strategija razvoja finansijskih tržišta u Federaciji BIH za period 2012-2021. godina“. To je dokument o kojem su Dani već pisali kao pripremi za pljačku ono malo zdrave privrede što je ostalo u FBIH.

Zadnje poglavlje Strategije govori o Investicionim fondovima i omogućavanju da promjene oblike. Pretvaranje trenutnih zatvorenih fondova u otvorene, bez korektiva koji bi onemogućili Aleksandra Hrkača da podnese zahtjev za otkupom svojih udjela, dovodi do sloma tržišta u FBIH i višemilionske dobiti za Hrkača. Osim promjene oblika fondova, SDP-ov guru za finansije Marin Ivanišević ispunio je još jednu želju Aleksandra Hrkača. Pod tačkom d. Stoji: „Omogućavanje investicionim fondovima da se mogu zaduživati kod finansijskih institucija za kupovinu vrijednosnih papira“. Posmatrano sa strane, ta tačka je nepotrebna, jer niti će koja banka dati kredit za kupovinu dionica, niti će kojem fondu pasti na pamet da uzme kredit da bi investirao na ovakvo tržište u krizi. Jedini koji ima koristi je, opet, Aleksandar Hrkač. Dva fonda koji su pod njegovom kontrolom natjerati će da uzmu kredite u Lihtenštajnu, novac koji je iz Crne Gore plasira Hrkač, kolateral za kredite u ovom slučaju dionice procjenjuje opet Hrkač. U praksi to može izgledati ovako, fond založi 200.000 dionica Bosnalijeka trenutne tržišne vrijednosti od oko 2.300.000 KM, na tu vrijednost u Lihtenštajnu se odobrava kredit od 575.000 KM. Obzirom da je veoma vjerovatno da će ulaganje biti u dionice tipa Elektro grupe Jajce koje je nemoguće prodati, fond neće moći plaćati anuitete pa će banka biti „prisiljena“ da prodaje dionice koje su u zalogu. Kada ih bude prodavala po cijeni od cca. 5 KM tu je Hrkač da ih kupi u vlastito ime.

A koliko grupacija „biznismena“ okupljenih oko SBB-a (Zijad Blekić, Veselin Barović i Aleksandar Hrkač) vodi računa o malim dioničarima najbolje pokazuje primjer crnogorskog fonda Eurofond. Fond koji je pod kontrolom Veselina Barovića 2009. godine prodaje dionice Elektroprivrede Crne Gore italijanskom investitoru koji ulazi u vlasništvo Elektroprivrede. Novac koji su dobili od prodaje, više od 10 miliona eura, Fond ulaže u BiH i obavještava svoje dioničare da su uložili novac u Elektroprivredu BiH. Neko od 16.000 malih dioničara Eurofonda je, naravno, provjerio trgovanje sa dionicama Elektroprivrede BiH, ustanovio da toliki prometi nisu zabilježeni ni za par godina i podnio prijavu protiv nadležnih u fondu. Komisija za vrijednosne papire Crne Gore je sprovela istragu i zaključila da je Eurofond spomenutih 10 miliona eura investirao u Elektro grupu i Zadrugar, obje firme iz Jajca i firme u vlasništvu Aleksandra Hrkača. 50 posto dionica Elektro grupe, firme koju je osnovao za 1 milion KM i koja ni ne radi, Hrkač je prodao Baroviću za 18 miliona KM. Naravno tih 18 miliona je bio novac od 16.000 dioničara, tek nakon prodaje dionica je postao njihov novac. Osim ovoga Komisija je zaključila da Barović i Hrkač nisu povezana lica, pa tako i transakcija nije kriminal, nema veze što su Blekić i Barović suvlasnici 10-tak firmi u Crnoj Gori, nema veze što je direktor Blekićevog i Radončićevog fonda član Nadzornog odbora Eurofonda, nema veze što Hrkač ne radi ništa bez odobrenja Blekića, bitno je samo da Hrkač i Barović nisu braća, pa drugačije se prezivaju.

Vjerovatno i u Komisiji Crne Gore postoje veze po kumstvima kao u našoj između Zijada Blekića i predsjednika komisije Hasana Ćelama.

Da se vratimo na našu priču o „Strategiji“: predstavnici fondova, koji su bili uključeni u izradu, pokušali su diskretno sugerirati Ivaniševiću do čega dva sporna člana mogu dovesti, ali su bili ignorirani. Kada su ostali predstavnici fondova pokušali doći do Ivaniševića, kako bi mu objasnili da će takav zakon uništiti tržište kapitala u FBIH, dobili su poruku: „Ne moraju dolaziti, biće kako ja hoću“. U toku pravljenja nacrta fondovima se obratio premijer FBIH Nermin Nikšić sa molbom za pomoć pri pokušaju postavljanja novog nadzornog odbora u Bosnalijeku, kako bi se stalo u kraj kriminalu u toj firmi koji provodi direktor Arslanagić. Niko nije smogao snage da otvoreno kaže premijeru da njegova stranka i samozvani ministar finansija Marin Ivanišević prave zakon koji će dozvoliti nekolicini ljudi da unište i opljačkaju njihovu granu privrede. Oni dobronamjerni, a možda i neupućeni su prokomentarisali da „Premijer vjerovatno i ne zna šta Marin radi, pa zar bi nas zvao da zna?“.

Ishod glasanja nakon Četvrte skupštine Bosnalijeka je poznat. (A.Ž.)

Medojević: Čestitam Vukotiću i Đukanoviću na grandioznoj prevari

vijesti.me / 13.03.2012.

“Sa osjećajem velike gorčine, zbog odbijanja građana da poslušaju odgovorne i stručne argumente, podsjećam ulagače u Eurofond da su bili na vrijeme upozoreni, još prije 12 godina, šta će im se desiti ako ulože svojih 5.000 vaučerskih poena u jedinice privatizacionih fondova”, saopštio je juče Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene (PzP).

“Vijesti” su juče objavile da predloženi program transformacije Eurofonda, koji godinama kontroliše biznismen Veselin Barović sa partnerima iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine, ne obećava ništa dobro za male akcionare tog fonda zbog čijeg nezavidnog položaja su Vlada i Skupština tokom prošle godine i usvojili novi Zakon o investicionim fondovima.

“I prije 12 godina su postojale dvije prognoze. Jedna, ekonomiste Mila Đukanovića, koji je svoj vaučer od 5.000 njemačkih maraka uložio u Eurofond jer su osnivači njegovi prijatelji, kojima on vjeruje i inžinjera elektrotehnike-zaludnika, člana Zemunskog klana, “izdajnika”, “plaćenika” koji je i tada sa svojim “praznim mozgom”, opterećenim sa “previše Interneta” pozivao građane da ne ulažu svoje vaučere u fondove, već da ulažu u EPCG, Telekom, Jugopetrol i ostala preduzeća koja funkcionišu u uslovima monopola i čija će vrijednost akcija rasti.

Nažalost, najveći procenat građana, skoro 60 odsto, povjerovao je ekonomisti Đukanoviću i svojih 5.000 njemačkih maraka uložio u fondove, koji su bili tako dizajnirani da je svakom početniku iz ove oblasti bilo jasno da se radi o masovnoj vaučerskoj prevari”, istakao je Medojević.

On je naglasiio da “ključni dvojac koji je osmislio i režirao ovu prevaru” čine ekonomisti Đukanović i profesor Veselin Vukotić”.

“Ja koristim ovu priliku da im javno čestitam na ovoj grandioznoj prevari u koju su uvukli stotine hiljada naivnih građana Crne Gore, koji su svojom voljom, bez pritiska, sami odlučili da počaste nekoliko režimskih tajkuna sa stotinama miliona eura”, naveo je Medojević.

Prevareni ulagači na protest

“Tužna sudbina prevarenih vlasnika akcija i jedinica vaučerskih fondova najbolja je ilustracija koliko je sloboda izbora velika i moćna stvar, koja, ako se ispravno upotrijebi može da donese veliku korist, a ako se pogrešno upotrijebi može da dovede do uništenja i propasti. Ne zaboravite, Njemci su izabrali na slobodnim izborima Adolfa Hitlera, pa su tu odluku plaćali 50 godina. Slobodan izbor građana Crne Gore ove vlasti i njihovih tajkuna plaćaćemo i mi mnogo godina. Ipak, nadam se da će svi prevareni ulagači vaučera u fondove 18. marta doći na protest i tražiti promjene”, saopštio je Medojević.